admin

Nema ničega što bi mogloprivući ljudsku pažnjui zaslužuje biti predmetom proučavanjaviše od prirode.Da bi se razumio njezin mehanizam,otkriti njezine kreativne snage,i znati zakone koji njome upravljajujenajveći cilj ljudskog razuma.

Tu se on pojavljuje kao potpunobiće.Čovjek u tajanstvenoj čežnji.Da stvara prirodu, oblikuje za sebečuda koja on može percipirati.On je odavno shvatio da je svematerija,koja se ne može u potpunosti shvatiti,ipak se može percipirati,potječe od primarne tvariili čestice,koja ispunjava sav prostor —Akaša, ili svjetleći,svjetleći svemir.Prana, ili stvaralačka sila,koja daje život,koji stvara u beskonačnimciklusima.Umetnuto u sitne vrtlogenezamislivom

Prostor i vrijeme,princip diskontinuiteta vibracija,označavadefinitivno i nužno svojstvosvih vibracija u prirodi,bilo da jačaju ili slabe,razvijaju li sekroz periodična ubrzanjai usporavanja.Koje su ljudi tražiliod najranijih vremena,tražeći izvan sebešto je bilo u njima,pokušavajući konstruirativječno kretanje.

Dok pravi perpetuum mobile predstavljadio kompleksa,višedimenzionalan,vječno kretanjei ne može bitistvoren odvojeno odtakve strukture.Njegova vječna dimenzionalno-električnaparametri proizlaze iz specifičnihradnih uvjetai značajno odstupaju odvrijednosti koje karakteriziraju prijenos“dodatna zavojnica.”Razlog tome je neusporedivo većagustoća energije na strani odašiljača,zbog koje deformacija lokalnogjavlja se prostorno-vremenska strukturai manifestiraju se relativistički učinci.To rezultira promjenama u nizu parametara, uključujući permitivnost i propusnost medija.

Zanimljivo je da jeOuspenskyjev Eneagramisto kao i Pitagorin(eneagram),koji se koristi i u kršćanstvu.